Nešto zamislio
Poslato dana 22.April, 2008 od pjesnik
Pričao sam ti kako ću jednoga dana i ja umrijeti
i kako sam i ja samo smrtan čovjek i nisam besmrtan junak
i da to je tužna moja sudbina.
Plakala si dok sam ti govorio o svojoj tužnoj sudbini, plakala si zbog toga
da mene više neće biti.
I ja ću nestati i proći, i ti si plakala.
I ja sam te tapšao po ramenu i tješio i bodrio da ostaneš jaka.
Proklela si život taj tad koji ne može da bude vječan u srcu jednoga čovjeka,
rekla si i da sam duša od čovjeka a duše barem trebaju da žive
Vječno Zauvijek.
Plakala si na mom ramenu neutješno
A ja sam se bio nešto zamislio.
nema komentara »
Poslano u Bez kategorije